NOS N'ESTANS PUS DES ÈFANTS. CRAMIGNON PAR NIC. DEFRECHEUX. PRIX. C'est qwand l'ouhai batte à covège qu'i chante li pus. AIR Le voici le rosier blanc Ah! tant qui m'cour batt'ret Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Qwand nos aviz doze ans, Ses deux grands ouïes si bleus Vèrs mi s'tournit joyeux; Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants. Ses deux grands ouïes si bleus Nos coriz d'vin les prés; Esson' comm' sour et fré, Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Divin les bois n's alliz Et so nos jeux l'baité Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants. Et so nos jeux l'baité Cint feies jeta s'clârté; Ouïe, sins qui c'seuie conv'nou, J'el veus-t-èco chaqu' joù; Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants. Ouïe, sins qui c'seuie conv'nou, A l’mém’ heur, so l’mềm’ bane, Min n' n'estans pus des èfants. AT'mềm' heur’, so Tmềm' bane, Ell' s'assit tot brosdant, Et mi qu' l'a-st-awaiti, Ji m'a vite aprèpi; Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants. Et mi qu' l'a-st-awaiti, Ji m'a vite aprèpî: Qui d'han-gu'? Ji n'ès sé rin, J'el louke et j'sos contin. Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants. Qui d'han-gn'? Ji n'ès sé rin, Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Nos deux cours, mi sonn'-l-i, Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Qwand 'll'si dress' po m'qwitter, Hir, po l'rit'ni, ji d'ha « Kimint? 'nn'allez-v' déjà? » Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants. Hir, po l'rit'ni, ji d'ha << Kimint! 'nn'allez-v' déjà? » Vès li steùl' dè biergî; Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n'estans pus des èfants. Ses bleus ouïes si levit » Mi sour voret doirmi. » « Li nut', dist-ell', va v'ni, » Mi sour voret doirmi. » Tol' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants. J'el oisa prind' po l'main, Ell' ni s'rissècha nin. « Adil', s'i t'néve à mi, » D'lez vos j'sereus todi. » Tol' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants. « Adil', s'i t'néve à mi, » Min, d'hez-m', s'i t'néve à vos, » D'lez mi d'meurîz-v' èco? » Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants. » Min, d'hez-m', s'i t'néve à vos, » D'lez mi d'meurîz-v' èco? » « Aoi, dist-ell' tot bas; Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Si rôs' chiff" rogiha; « Aoi, dist-ell' tot bas. » Fât-i v's acertiner » Çou qu' vos d'vriz-t-adviner? » Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants. » Fât-i v's acertiner » Çou qu'vos d'vrîz-t-adviner? » Adon ell' si sâva Et tot' nut' j'el' songea. Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Adon ell' si sâva Et tot' nut' j'el' songea. Ah! tant qui m' cour battret, Tot' noss' veie nos nos inm'rans, 13 novimbe 1862. |