Page images
PDF
EPUB

NOS N'ESTANS PUS DES ÈFANTS.

CRAMIGNON

PAR

NIC. DEFRECHEUX.

PRIX.

C'est qwand l'ouhai batte à covège qu'i chante li pus.

AIR Le voici le rosier blanc
Qui fleurit bouton d'argent.

Ah! tant qui m'cour batt'ret
Li blonde Adil' l'âret.
Qwand nos aviz doze ans,
J'esteu si p'tit galand;

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,
Min n' n'estans pus des èfants.

Qwand nos aviz doze ans,
J'esteu si p'tit galand;

Ses deux grands ouïes si bleus

Vèrs mi s'tournit joyeux;

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,

Min n' n'estans pus des èfants.

Ses deux grands ouïes si bleus
Vers mi s'tournit joyeux;
Esson' comm' sour et fré,

Nos coriz d'vin les prés;
Tot' noss' veie nos nos inm'rans,
Min n' n'estans pus des èfants.

Esson' comm' sour et fré,
Nos corîz d'vin les prés;
Divin les bois n's alliz
D'boubiner les neuhis;

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,
Min n' n'estans pus des èfans.

Divin les bois n's alliz
D'boubiner les neuhis,

Et so nos jeux l'baité
Cint feies jeta s'clarté;

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,

Min n' n'estans pus des èfants.

Et so nos jeux l'baité

Cint feies jeta s'clârté;

Ouïe, sins qui c'seuie conv'nou,

J'el veus-t-èco chaqu' joù;

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,

Min n' n'estans pus des èfants.

Ouïe, sins qui c'seuie conv'nou,
J'el veus-t-èco chaqu' joù :

A l’mém’ heur, so l’mềm’ bane,
Ell' s'assit tot brosdant;
Tot' noss' veie nos nos inmʼrans,

Min n' n'estans pus des èfants.

AT'mềm' heur’, so Tmềm' bane,

Ell' s'assit tot brosdant,

Et mi qu' l'a-st-awaiti,

Ji m'a vite aprèpi;

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,

Min n' n'estans pus des èfants.

Et mi qu' l'a-st-awaiti,

Ji m'a vite aprèpî:

Qui d'han-gu'? Ji n'ès sé rin, J'el louke et j'sos contin. Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants.

Qui d'han-gn'? Ji n'ès sé rin,
J'el louke et j'sos contin;
Nos deux cours, mi sonn'-t-i,
S'comprindet sins moti;

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,
Min n' n'estans pus des èfants.

Nos deux cours, mi sonn'-l-i,
S'comprindet sins moti;
Qwand 'll'si dress' po m'qwitter,
Ji sos tot attristé ;

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,
Min n' n'estan pus des èfants.

Qwand 'll'si dress' po m'qwitter,
Ji sos tot attristé;

Hir, po l'rit'ni, ji d'ha

« Kimint? 'nn'allez-v' déjà? »

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,

Min n' n'estans pus des èfants.

Hir, po l'rit'ni, ji d'ha

<< Kimint! 'nn'allez-v' déjà? »
Ses bleus ouïes si lèvît

Vès li steùl' dè biergî;

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,

Min n'estans pus des èfants.

Ses bleus ouïes si levit
Vès li steûl' dè biergi;
"Li nut', dist-ell', va v'ni,

» Mi sour voret doirmi. »
Tot' noss' veie nos nos inm'rans,
Min n' n'estans pus des èfants.

« Li nut', dist-ell', va v'ni,

» Mi sour voret doirmi. »
J'el oisa prind' po l'main,
Ell' ni s'rissècha nin;

Tol' noss' veie nos nos inm'rans,

Min n' n'estans pus des èfants.

J'el oisa prind' po l'main,

Ell' ni s'rissècha nin.

« Adil', s'i t'néve à mi,

» D'lez vos j'sereus todi. »

Tol' noss' veie nos nos inm'rans,

Min n' n'estans pus des èfants.

« Adil', s'i t'néve à mi,
» D'lez vos j'sereus todi.

» Min, d'hez-m', s'i t'néve à vos,

» D'lez mi d'meurîz-v' èco? » Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants.

» Min, d'hez-m', s'i t'néve à vos,

» D'lez mi d'meurîz-v' èco? »
Si rôs' chiff" rogiha;

« Aoi, dist-ell' tot bas;

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,
Min n' n'estans pus des èfants.

Si rôs' chiff" rogiha;

« Aoi, dist-ell' tot bas.

» Fât-i v's acertiner

» Çou qu' vos d'vriz-t-adviner? » Tot' noss' veie nos nos inm'rans, Min n' n'estans pus des èfants.

» Fât-i v's acertiner

» Çou qu'vos d'vrîz-t-adviner? » Adon ell' si sâva

Et tot' nut' j'el' songea.

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,
Min n' n'estans pus des èfants.

Adon ell' si sâva

Et tot' nut' j'el' songea.

Ah! tant qui m' cour battret,
Li blonde Adil' l'âret.

Tot' noss' veie nos nos inm'rans,
Min n' n'estans pus des èfants.

13 novimbe 1862.

« PreviousContinue »